Sadržaj
- Knjiga koja je „ispričala“ brodolom pre brodoloma
- Titan naspram Titanika: sličnosti koje izazivaju jezu 🧊🚢
- Proročanstvo ili dobar mornarski njuh?
- Vizionar, njegove druge slutnje i slučajnosti koje te ostave da razmišljaš
Knjiga koja je „ispričala“ brodolom pre brodoloma
Jedan mornar sa oštrim perom napisao je 1898. priču koja je zvučala kao okrutna šala sudbine. Morgan Robertson, iskusan u trgovačkoj mornarici od petnaeste godine, naslovio je svoj kratki roman sa gorkim humorom:
Futility, or the Wreck of the Titan. Uzaludnost, ništa manje. I da, možeš da zamisliš ostatak.
Zaplet: ogroman transatlantski brod, Titan, sudara se sa ledenim bregom na severnom Atlantiku i tone. Gusta noć, voda ledena kao nož, nedovoljno čamaca za spasavanje. Kada je izašla, knjiga je gotovo neprimećena prošla kroz knjižare. Godinama kasnije, 14-15. aprila 1912, Titanik je ponovio scenario u stvarnom životu. Tada je neko povikao: čekaj, ovo sam već pročitao. Bum, reizdanje i posmrtna slava za Robertsona 📚
Autor nije improvizovao. Rođen je u Oswegu, Njujork, 1861. godine, sin kapetana Velikih jezera. Plovio je više od dve decenije, dostigao čin prvog oficira, zatim studirao zlatarsku umetnost na Cooper Union, oštetio vid dijamantima i hemikalijama, i posvetio se pisanju. Objavljivao je u McClure’s i Saturday Evening Post-u. Nije bio salonski genije, ali je more gledao očima radara.
Titan naspram Titanika: sličnosti koje izazivaju jezu 🧊🚢
Obično sumnjam u „savršene proročanstva“. Ali ovde slučajnosti ne traže dozvolu, one lupaju o sto. Pogledaj:
- Obe kolosalne lađe predstavljale su se kao skoro nepotopive. Ponos na pun gas.
- Obe su plovile brzo na svom prvom putovanju. Loš tajming za žurbu.
- Sudar sa ledenim bregom na severnom Atlantiku, blizu Teranova, u aprilu.
- Tri propelera, dva jarbola i četiri dimnjaka. Na Titaniku je jedan bio ukras. Čista marketinška fora.
- Ogroman kapacitet, opskuran luksuz i… malo čamaca za spasavanje.
- Okrutne brojke: u romanu putuje oko 3000 ljudi i preživi 13. Na Titaniku ih je bilo 2224, a spaslo se 706.
Preciznost nije došla iz kristalne kugle. Došla je iz apsurdnih propisa tog doba: pravila su brojala čamce po tonaži, a ne po broju ljudi na brodu. Ishod je bio predvidiv. Robertson je to doživeo, napisao i, nažalost, stvarnost ga je kopirala.
Podatak koji me proganja: oba morska čudovišta jurila su punom brzinom kroz vode sa prijavljenim ledom. Ego takođe pravi škripu trupa.
Pročitaj ovaj drugi članak: Priča o najsmrtonosnijoj prirodnoj katastrofi u istoriji
Proročanstvo ili dobar mornarski njuh?
Predlažem ti poštenu igru: ukloni reč „proročanstvo“ i stavi „dijagnoza“. Robertson je poznavao severni Atlantik, ledene koridore i psihologiju brodarskih kompanija koje su se takmičile u brzini i luksuzu. Ako ukrstiš te varijable, katastrofa prestaje da izgleda kao magija i vidi se kao loše rešena jednačina.
Ipak, jeza ne prolazi. Posle Titanika svet je ispravio greške kasno ali ipak ih ispravio. Nastala su pravila koja i danas važe:
- SOLAS konvencija iz 1914: dovoljno čamaca za sve, vežbe, hitno osvetljenje.
- Radio straža 24 sata. Titanik je imao iscrpljene telegrafiste i komercijalne prioritete.
- International Ice Patrol: rigorozno praćenje leda gotovo opsesivno.
Dodirnuo sam te duhove u plutajućem muzeju. Ukrcao sam se na Queen Mary u Long Beach-u i gledao vodonepropusne pregrade. Mislio sam na metalni klik zatvaranja vrata. Mislio sam na reč „nepotopiv“ i kako voda ne poznaje slogane. Otišao sam sa osećajem da inženjering spašava, ali oholost gura napred.
Vizionar, njegove druge slutnje i slučajnosti koje te ostave da razmišljaš
Robertson je nastavio da piše i isprobavao izume. Godine 1905 objavio je
The Submarine Destroyer, gde koristi funkcionalni periskop. Pokušao je da ga patentira. Već su postojali prethodni modeli, ali on je prilagodio dizajn i registrovao varijante. Imao je unutrašnji radar uključen.
Godine 1914 proširio je svoju knjigu o Titanu i ubacio još jednu priču,
Beyond the Spectrum. Tamo je zamislio sukob između Japana i Sjedinjenih Država sa iznenadnim napadom, vazduhoplovstvom u nedelju i rutama ka Havajima i Filipinima. Pearl Harbor se dogodio 1941. godine. Ostaje za dugo ćutanje.
Završava zavesu snažnom slikom. Godine 1915 pronašli su Robertsona mrtvog u hotelu u Atlantic Cityju. Prozori otvoreni. Okrenut ka moru. Imao je 53 godine. Koristio je tretmane sa živinim jedinjenjima za štitnu žlezdu i bolove. Zvanično, srce je reklo dosta. Poetično i brutalno.
I pre nego što se pozdravimo, još jedan književni znak prema mračnom:
- Edgar Allan Poe napisao je 1838. roman o brodolomcima koji jedu mladića po imenu Richard Parker.
- Godine 1884 stvarni brodolom završio se kanibalizmom. Žrtva se zvala… Richard Parker.
- Da stvarnost može da čita, podvukla bi ovo.
Takođe je tačno da je rivalstvo početkom 20. veka teralo brodove da se mere kao gladijatori: Cunard je izbacio Mauretania i Lusitania, ovaj poslednji torpedovan 1915; White Star je odgovorio sa Olympic-om, Titanikom i Britannic-om koji je eksplodirao na minu u Velikom ratu. Kada more sudi, rezultat se puni krstovima.
Dakle, prorok ili novinar budućnosti? Ja ostajem pri ovoj ideji: Robertson nije pogodio sudbinu Titanika, prepoznao ju je pre nego što se dogodila. Ako poznaješ led, osetiš sujetu i vidiš kolosa kako trči u mraku, ne treba ti magija. Treba ti hrabrost da to napišeš i da te neko na vreme pročita 🛟
Želiš li još? Potraži izdanje Futility. Pročitaj ga noću. I reci mi da li ne čuješ između redova škripu trupa koji moli nekoga konačno da smanji brzinu.
Pretplatite se na besplatan nedeljni horoskop
Bik Blizanci Devica Jarac Lav Ovan Rak Ribe Škorpija Strelac Vaga Vodolija