Da li vam se ikada desilo da otvorite oči nekoliko minuta pre nego što zazvoni alarm i pomislite „Vau, ja sam kao švajcarski sat!“? Niste jedini. Ovaj fenomen je mnogo češći — i fascinantniji — nego što mislite.
Radi se o nekoj vrsti magije koju regulišu vaši unutrašnji mehanizmi, koncert između vašeg mozga, emocija, pamćenja i haosa (ili mira) vaše spavaće sobe. Ovde ću vam ispričati kako se dešava ovaj mali svakodnevni čudo, sa dozom nauke, iskustva i, naravno, malo humora.
Vaš mozak, taj opsednuti rasporedom
Prvo, osnove koje nikada nisu dosadne: svi imamo unutrašnji sat. Nema kazaljke, ali funkcioniše tačno zahvaljujući suprahijazmatičnom jezgru, maloj strukturi skrivenu u mozgu koja odlučuje kada zaspite i kada se probudite. Zanimljivo je da ovaj sat reguliše i vašu telesnu temperaturu pa čak i raspoloženje, prema podacima Nacionalnih instituta za zdravlje.
Na predavanjima o dobrobiti i produktivnosti koje držim, uvek ističem koliko pomaže da se ide na spavanje i ustaje u isto vreme. Mozak voli rutinu, i što je ona konstantnija, to je efikasniji u predviđanju kada treba da zazvoni vaša „unutrašnja alarma“.
Ovo me podseća na grupu jutarnjih izvršnih direktora sa kojima sam radila: svi su sa iznenađenjem i ponosom govorili da su počeli da se bude sami pet minuta pre alarma nakon samo tri nedelje fiksnih rasporeda i jutarnjeg prirodnog svetla. Nije loše ako želite da prestanete da se borite sa budilnikom, zar ne?
Moguće je da će vas zanimati i:
Budim se u 3 ujutru i ne mogu ponovo da zaspim, šta da radim?
Hemija otvaranja očiju pre vremena
Ne, nije magija. To je kortizol. Ovaj hormon — poznatiji po stresu, ali jednako važan za buđenje — postepeno raste tokom poslednjih faza sna. Tako se vaše telo priprema za budnost iako je napolju još uvek mračno ili vaša mačka duboko spava na vašim nogama. Klinika Klivlend tvrdi da kada je vaša rutina redovna, ovaj hormonski koktel omogućava da se probudite nežno, bez naglih trzaja... nešto poput elegantnog i tihog biološkog budilnika.
Upoznala sam ljude koji su se posle stresne noći budili mnogo ranije nego obično. Strah od kašnjenja ili uzbuđenje zbog intervjua navode mozak da pređe u režim „maksimalne budnosti“ pre nego što to želite, povećavajući te mikrobuđenja koja vas „preduhitruju“ u odnosu na sat.
Vaš um: pamćenje i anticipacija u akciji
Da li vas iznenađuje što je pamćenje takođe uključeno? Mozak uči ponavljanjem, kao što je Pavlovljev pas lučio pljuvačku pre nego što je začuo zvono. Tako, ako ste navikli da se budite uz alarm, vaš um pamti događaj i počinje da ga anticipira, povezujući prošlo iskustvo (zazvoni alarm, ustajem) sa budućim očekivanjem (uskoro ću se probuditi). Journal of Sleep Research govori o „neuronskoj plastičnosti“ zahvaljujući kojoj mozak prilagođava i pomera vreme vašeg buđenja unapred.
Evo jedne skoro psihoterapijske ispovesti: tokom godina novinarskog rada intervjuisala sam ljude o njihovim jutarnjim navikama i primetila da oni koji imaju neku brigu — tipično „ako ne ustanem rano, otpustiće me“ — ustaju čak pre nego što zatvore oči. Limbički sistem i prefrontalni korteks, zaduženi za emocije i planiranje, prilagođavaju san prema vašim strahovima i očekivanjima. Vidite li vezu?
Još jedan članak koji bi vas mogao zanimati: Kognitivno-bihejvioralna terapija može vam pomoći da rešite probleme sa snom
Ne potcenjujte svoju okolinu
Nauka je jasna: vaša soba može biti hram sna… ili bojno polje. Svetlo, temperatura, tišina — i da, onaj beskrajni zujanje frižidera — sve to utiče. Mayo klinika to kaže blago, ali ja kažem jasno: koristite debele zavese, isključite mobilni telefon i zaboravite na Netflix u ponoć ako želite da dobro spavate. Ako to ne uradite, spremite se da se budite u neobične sate.
Da li ste znali da plavo svetlo sa ekrana odlaže vaš ciklus sna i može ga fragmentirati? NIH snažno preporučuje jutarnje prirodno svetlo (izađite u šetnju u zoru, čak i ako imate podočnjake kao štit) i savetuje izbegavanje ekrana pre spavanja. Ponekad su promene jednostavne: malo discipline, tamno i sveže okruženje i voilà!, bolja buđenja.
Inače, uvek preporučujem održavanje rutina, smanjenje kafe popodne i praktikovanje tehnika opuštanja. Ako se ipak budite veoma rano i dalje ste umorni ili anksiozni, tada je vreme da potražite stručnu pomoć.
Na kraju krajeva, buđenje pre budilnika govori mnogo više o vašem telu i umu nego o vašem ranom susedu. To je znak da kada brinete o svom snu, pamćenju, mozgu pa čak i okolini, možete verovati svojoj „fit“ verziji biološkog sata. Razmislite: šta način na koji se budite govori o vašim navikama i emocijama? Spremni ste da postanete apsolutni gospodar svog sna?