Nakupljanje misli, iskustava i pretpostavki prevazilazilo me je.
Intenzivan bol bio je poziv da potražim utehu unutar sebe za deo koji je patio zbog neuzvraćene ljubavi i rastanka.
Ta moja strana sposobna samo da oseća, posmatra i bude potpuno svesna u čistom duhu.
Odlučila sam da sebi dozvolim da iskusim od ekstaze do najdublje boli.
Oslobodila sam se misleći da ću ostati prazna, ali na kraju sam imala sve.
Udahnula sam, potpuno živela svaki osećaj i bila zahvalna jer me je sve dovelo do ove tačke.
Otkrih zadovoljstvo življenja u sadašnjosti i utehu u osećaju radosti i nade bez zavisnosti od okoline.
Pronaći unutrašnji mir stvarajući srećne trenutke jedan za drugim.
Univerzum skriva svoju magiju u svakodnevnim iskustvima.
Sučeljava nas i sa bolom i sa bezuslovnom ljubavlju.
Podstiče nas da se stalno iznova pronalazimo, pozivajući nas čak i iz haosa da stvaramo lepotu.
Poklanja nam jedinstvenu priliku da tečemo sa stalnim promenama gradeći uvek obnovljeno postojanje sekund po sekund.
Uvek možemo prigrliti promene uranjajući u čudesno ovde i sada; uživajući u dragocenom daru čistog stanja bića.
Sreća leži u tome da postanemo svetlost dok tražimo veće prosvetljenje.
Uzvišeni privilegija potpune slobode da volimo bez granica.
Živeti okupani svesnom svetlošću, biti čisto postojanje.
Prigrliti Promenu: Uvek je Moguće
U svojoj karijeri bila sam svedok bezbroj priča o transformaciji. Ali jedna priča uvek snažno odjekuje u mom umu. Priča o Klari.
Klara je došla na moj pregled sa 58 godina, nakon što je veći deo svog života posvetila brizi o porodici i radu na poslu koji je nije ispunjavao. Osećala je da je izgubila previše vremena i da je već kasno da traži sopstvenu sreću ili napravi bilo kakvu značajnu promenu u životu.
Tokom naših sesija mnogo smo razgovarale o percepciji vremena i kako ona može biti naša najveća prepreka ili naš najveći saveznik. Podelila sam sa njom citat Džordža Eliota koji me je oduvek inspirisao: "Nikada nije prekasno da postaneš ono što si mogao biti." Ova ideja duboko je odjeknula u Klari.
Počele smo radeći na malim promenama, malim koracima izvan njene zone komfora. Od časova slikanja, nečega što je oduvek želela ali se nikada nije usudila, do istraživanja novih poslovnih prilika koje su bile usklađene sa njenim interesovanjima i strašću.
Sa svakom malom promenom videla sam kako Klara počinje da cveta. Nije bilo lako; bilo je trenutaka sumnje i straha. Ali bilo je i trenutaka neopisive radosti i ličnih dostignuća koja su pre nekoliko meseci delovala nemoguće.
Jednog dana Klara je ušla u moju kancelariju sa blistavim osmehom: odlučila je da se upiše na univerzitetski program za grafički dizajn, nešto o čemu je sanjala od mladosti. Plašila se da će biti najstarija studentkinja u učionici, ali joj to više nije bilo važno koliko život bez ispunjavanja snova.
Transformacija Klare je snažan dokaz činjenice da zaista nikada nije prekasno da prigrlimo promenu. Njena priča je sjajan podsetnik za sve nas: ne potcenjujte moć ličnog rasta niti postavljajte granice onome što možete postići, bez obzira u kojoj fazi života se nalazite.
Baš kao što je Klara uspela da redefiniše svoj put i hrabro prati svoje strasti, svi mi imamo tu urođenu sposobnost da se suočimo sa novim i promenimo svoju priču. Potrebno je samo napraviti prvi korak ka nepoznatom, verujući u našu sposobnost prilagođavanja i rasta.
Zapamti: Promena je jedina konstanta u životu. Prigrliti je nije samo moguće; to je ključno za ispunjen život.